Autor Parun Vesna

Kad budem opet hodala na svoje dvije nožice, bit će to najprije obala potoka Topličice. Kad divlje patke pozdravim i […]

Pamietam: to było dawno Tego wieczoru nie było gwiazd Od morza wiał południowy wiatr a stare sosny szemrały zmęczone Tego […]

Daleko od Ciebie, słucham grania świerszczy pod gwiazdami południa. A noc szumi bez końca gęsta od świetlików, pociemniała od czekania. […]

Probudi se, kamene, Nebesa pozlati! Stari nam most Iz pepela vrati. Neretvo, rijeko zelenih očiju, Široko rastvori ih, stani! Taj […]

Ležah u praąini kraj ceste. Niti vidjeh njegovo lice niti on vidje lice moje. Zvijezde siąle su, i zrak bijaąe […]

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegova čela čitati […]

Časovi mog života – zrnje brojanica U šupljem sumraku od ukrštenih sjena – Mogu li ikad da utažim žeđ Za […]

Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more. Pitaj otkud stize vjetar proljetni […]

Izrasli smo sami kao biljke i sada smo postali istrazivaci zapustenih predjela maste nenavikli na poslusnost zlu. Iznikli smo pokraj […]

U pjesmi koju nikad neću napisati Ima jezero već ostarjelo Od rose nevidljivih cvjetova koji Spuštaju nefunkcionalne ljestve Sve dublje […]

R. Raljinu Prostrimo bijele kosti, prostrimo blještave kosti Nemamo druge zastave: krv je oslijepila sunce. Stare trublje proljeća, mlada zvona […]

Ty, której dłonie są bardziej niewinne od moich i która madra jestes jak beztroska Ty, która potrafisz czytać z jego […]

Da sam umrla u djetinjstvu ne bih znala kuda vode bijele stramputice oko srca rasprostrte. Da sam umrla na tvojim […]